Ante Perković
Ante Perković je prvo bio glazbeni kritičar. Onda je njegov bend Djeca počeo svirati i objavljivati albume (komada dva, za Aquarius Records, 2002. i 2004.), pa se ispostavilo da mu je draže biti na sceni nego ispred nje. Nesreća je jedino što ni kritika ni publika baš nisu voljeli Djecu.
Perković se, ranjen i razočaran, bolno svjestan činjenice da živi u zemlji u kojoj će se njegovo prezime još barem neko vrijeme povezivati s određenim tipom automatskog oružja, povukao u svoj podstanarski brlog i iz čiste frustracije i bijesa stvorio prvi samostalni album "Svi me vole dok me ne upoznaju". Ne bi li pojam 'samostalni' posve opravdao, a također i bolno svjestan svoje neznatnosti na 'diskografskom tržištu', album objavljuje sam, u vlastitoj nakladi Ćato, a sam ga i prodaje, po besplatnim koncertima koje održava gdje god ga pozovu. Takav trubadurski pristup bilježi mali, ali rastući uspjeh - Perkovićev one man show od lipnja 2007. obilazi Hrvatsku (Zagreb, Rijeka, Zadar, Pula, Split, Garešnica, Varaždin, Petrinja...), a širi se - ne bi čovjek vjerovao - i preko granica (prva nagrada na Festivalu akustične muzike u Sivcu, Srbija). Na sceni, Perković ne preže ni pred čim: svira rukama, nogama, ustima, glavom, a na žalost stigne i pjevati. Iako sadržajno blizak novoj singer/songwriter generaciji, njegov performans je energetska bomba: vrlo, vrlo daleko od onoga što biste inače mogli očekivati od 'mirnog čovjeka s naočalama'. Uglavnom, kako veli programatska pjesma s albuma "Svi me vole..." : Postoji plan, ali je sulud / Pijani dlan piše nam usud.
