Rokia Traoré

Rokia Traoré

Rokia Traoré, karizmatična malijska glazbenica i zvijezda World Music scene, nastupit će na World stageu ovogodišnjeg INmusic festivala.

Poznata po glazbi koja se odlikuje novim originalnim fuzijama stilova i spojem tradicionalnog i modernog, Rokia Traoré danas slovi kao nova afrička diva. Svirajući i na akustičnoj gitari i na afričkim tradicionalnim instrumentima, poput balafona i n`gonija, spaja tradicionalni afrički zvuk s pop-rock, soul i jazz utjecajima, a postaje poznata i po svojim energičnim live nastupima.

Privlači pažnju 1997. godine, nakon nastupa na Anglouleme Festivalu u Francuskoj, kada osvaja nagradu Radio France Internationale za „African Discovery of the Year". U to vrijeme ju pod svoje okrilje prima veliki Ali Farka Toure, poznati afrički glazbenik koji je učvrstio poveznicu malijske glazbe i američkog bluesa. Uslijedila su dva izvrsna albuma, odlično prihvaćena i od kritike i od publike - "Mouneïssa" (1998.) i "Wanita" (2000.), kojeg New York Times ujedno proglašava jednim od albuma godine. Rokia nastavlja razvijati svoje glazbene ideje i oduševljavati publiku diljem svijeta te na albumu Bowmboï iz 2003. na dvije pjesme surađuje s poznatim američkim Kronos Quartetom, a 2005. s Fontellom Bass i Dianne Reeves kreće na američku turneju s projektom "Billie and Me", koji je slavio život slavne Billie Holliday. Sljedeće godine ostvaruje suradnju s jednim od najznačajnjih kazališnih i opernih redatelja - Peterom Sellarsom, na projektu za New Crowned Hope Festival, a u čast 250. obljetnice Mozartovog rođenja.

U svojoj karijeri bila je čak tri puta nominirana za cijenjenu nagradu BBC Radio 3 World Music Award, a izdala je ukupno četiri studijska albuma, od kojih joj onaj posljednji, "Tchamantché", uz odlične kritike, osigurava i ovogodišnju Victoires de la Musique Award u kategoriji najboljeg World Music albuma. Britanski Observer ga opisuje kao kao "impresivan album koji predstavlja velik korak umjetnice čije vrijeme tek dolazi". U nastavku pročitajte kako su ostale kritike opisale album:

It's remarkable mostly because of the quality and range of her singing, which can be quietly slinky and personal, rousing, as well as breathy.
The Guardian

This is an album that should have been made by somebody holed up in New York, experimenting with Brian Eno, its contemporary global sound relying on traditional instruments such as kora, ngoni and even steel drums. Traoré sounds ready to join the big league at last.
The Times

Her latest album is underpinned by the spare, warm sound of an old Gretsch guitar and a western pop rhythm section, but the addition of traditional African instruments and a classical harp makes for a rare and beautiful thing. The result is a beguiling work that can claim to be "world music" in the purest sense.
The Sun

Traore's tunes has similar social concerns but it's the delicate tracery of her unique arrangements, in which Gretsch guitar, n'goni and classical harp discreetly impose themselves on silence, that make this exceptional.
The Independent

Her latest album Tchamantché (Nonesuch) further builds on her experience and demonstrates why she has gained global acclaim; her expressions are both exquisitely subtle and highly resonant, backed by the brooding sound of the West African n'goni. Traoré's delivery alone is exceptionally emotive: modern desert blues at its most elegant.
Metro

http://www.rokiatraore.net/
http://www.myspace.com/rokiatraore